Piše: Andreja Barberić, PR Account Senior, ne ChatGPT
Kineske tvrtke u Europi i njihovo širenje, rasprava je koja se najčešće vrlo brzo svede na brojke: trgovinski deficit, električna vozila, baterije, solarne panele, investicije i carine. Sve su to važne teme, ali nakon ovogodišnjeg Annual Meetinga GlobalCom PR Networka u Balatonfüredu ostala mi je jedna druga misao: jedan od najvećih izazova budućeg odnosa Kine i Europe neće biti samo kako trgovati, nego kako se međusobno razumjeti i zajedno poslovati. To je posebno važno nama koji se bavimo strateškim komuniciranjem na više tržišta. Jer ulazak na novo tržište nikada nije samo pitanje proizvoda, cijene ili distribucije. Tvrtka ulazi u novu poslovnu kulturu, regulatorni okvir, medijski prostor i društvo koje od nje ima određena očekivanja. A upravo se tu odlučuje hoće li biti samo prisutna ili će postati prihvaćen i dugoročan dio tržišta.
Kineske tvrtke u Europi – to više nije samo priča o izvozu
Razmjeri gospodarske povezanosti Europe i Kine pokazuju koliko je taj odnos već dubok. No, sve više kineskih tvrtki želi proizvoditi, investirati, zapošljavati i graditi poslovanje unutar Europe. Zato pitanje više nije samo hoće li kineske tvrtke biti prisutne u Europi, nego na koji će način postati dio europskog gospodarskog i društvenog prostora. Upravo tu komunikacija prestaje biti završna faza poslovnog procesa i postaje njegov sastavni dio. U poslovnim odnosima razlike se često mogu prepoznati kroz pristupe poput izravno i neizravno, brzo i postupno, odvažno i oprezno. Ipak za uspješno surađivanje važno je razumjeti se. Ne postoji jedan „kineski način poslovanja“, kao što ne postoji ni jedan europski. Na način suradnje utječe industrija, regija, generacija, organizacijska kultura i naposljetku, ljudi koji sjede za istim stolom. Ali određene obrasce ipak moramo razumjeti. To smo vrlo konkretno iskusili u suradnji s našim kineskim klijentom, velikim iCaur brandom. Komunikacija je bila učinkovita. Odgovori su stizali brzo i bili su jasni.
Za mene jedna od važnih poslovnih lekcija koju sam dobila je da se povjerenje ne može prevesti. Kod međunarodnog širenja nije dovoljno prevesti prezentaciju, priopćenje ili web-stranicu na lokalni jezik. Potrebno je prevesti kontekst. Tvrtka koja ulazi na europsko tržište mora razumjeti zbog čega određena tema izaziva interes, tko su relevantni dionici, kako funkcionira lokalni medijski prostor, koliko transparentnosti tržište očekuje i koje se poslovne odluke mogu pretvoriti u reputacijska pitanja. Zato mi je važna ideja predstavljena kroz GlobalCom China Gateway: međunarodna suradnja ne može se graditi samo na mreži kontakata, već na kombinaciji strateške komunikacije, kulturne inteligencije i vjerodostojnih lokalnih partnerstava.
Što možemo naučiti jedni od drugih?
Mislim da bi bilo pogrešno ovaj odnos promatrati samo kroz pitanje kako se trebaju prilagoditi kineske tvrtke u Europi. Uspješna međunarodna suradnja mora biti dvosmjerna. Europske organizacije mogu mnogo naučiti iz brzine kojom kineske tvrtke prelaze iz ideje u provedbu, njihove sposobnosti skaliranja i činjenice da poslovnu priliku često promatraju cjelovitije, a ne kroz strogo odvojene organizacijske silose. S druge strane, europska tržišta snažno inzistiraju na regulatornoj predvidljivosti, dokazivosti tvrdnji, transparentnosti i dugoročnom upravljanju odnosima sa stakeholderima. To nisu prepreke koje treba „proći“, nego elementi od kojih se može izgraditi dugoročnija reputacija. Najbolji rezultat neće nastati kada jedna strana počne imitirati drugu. Nastat će kada obje strane razumiju zašto druga strana posluje na određeni način i pronađu model koji zadržava ono najbolje iz oba pristupa.
Lokalni partner postaje važniji, ne manje važan
U svijetu u kojem tehnologija omogućuje gotovo trenutačan prijevod sadržaja i komunikaciju između kontinenata moglo bi se zaključiti da će lokalni komunikacijski partneri postajati manje važni. Mislim da će se dogoditi upravo suprotno. U Abecedi danas i sami radimo s klijentom iz Kine. To je samo jedna kineska tvrtka u Europi, a nama takva suradnja dodatno potvrđuje koliko je u međunarodnom poslu važno istodobno razumjeti potrebe centrale i realnost lokalnog tržišta. Naš posao nije samo prenijeti poruku iz jednog jezika u drugi. Moramo znati kako će ona biti shvaćena, gdje može nastati nesporazum, što lokalni stakeholderi očekuju i kako poslovne ciljeve pretvoriti u komunikaciju koja ima smisla ljudima na tržištu na kojem tvrtka posluje. To vrijedi za Hrvatsku, ali i za svako drugo tržište. I upravo tu vidim budućnost strateškog komuniciranja.
