Piše: Marina Kuleš, Head of Digital, ne ChatGPT
Book klubovi postali su sve popularniji način druženja, razmjene ideja, mišljenja i naravno poticaj na čitanje. Što kada bismo isto napravili i s kazalištem? Upravo je s tom idejom na jedan interni sastanak došla, Marina Bolanča Radunović, CEO Abeceda komunikacije. Koliko se to cijelom timu svidjelo, dovoljno potvrđuje činjenica, da je pet minuta kasnije nastalo nešto što ćemo s vremenom nazvati “Kazališne PRiče”.
Što su Kazališne PRiče?
Kazališne PRiče zamišljene su kao druženja koja okupljaju poslovne suradnike i članove tima na neformalnom druženju, networkingu i dijeljenju iskustva na jedan malo drugačiji način. Nalazimo se prije odabrane predstave, razgovaramo i pripremamo očekivanja od predstave koju ćemo gledati, zajedno gledamo predstavu a nakon predstave razgovaramo s glumcima, redateljima, kritičarima i svima ostalima koji nam mogu dati ono posebno “iza pozornice” iskustvo. Baš kao book klub, samo umjesto čitanja gledamo predstavu.
Zašto kazalište?
Pravo pitanje je zašto ne? Kazalište je oduvijek bilo mjesto susreta, iskustvo koje svaki puta pruži nešto novo. Umjetnost koja motivira, šokira, pokrene čitav spektar emocija i natjera nas na razmišljanje. A upravo nam to svima treba. Svjesni smo posla kojim se bavimo. Mi, naši klijenti i naši suradnici. Svjesni smo koliko brzo količina obaveza i ubrzani tempo mogu dovesti do toga da teško uzmeš vrijeme za stati, iskustiti nešto u potpunosti, razmišljati na novi način i ponekad preispitati svoje mišljenje i čak uvjerenja. To je potrebno svima, a pogotvo je potrebno onima koji se bave bilo kakvim oblikom kreativne industrije.
I baš zato tih dva, tri sata koje ćemo “potrošiti” na nešto ovakvo bi trebalo biti vrijeme koje trebamo i moramo pronaći. Bez obzira na razvoj tehnologije, nove medije kojima svjedočimo iz dana u dan i moderene alate koji nam ubrzavaju rezultate, olakšavaju posao i definiraju način na koji komuniciramo, iskustvo kazališta, dijeljenje iskustva s cijelom dvoranom nama poznatih i nepoznatih ljudi, gledanje predstave kojom je netko pogodio točno određenu emociju, AI neće tako lako zamjeniti. I baš zato smo odabrali kazalište.
Zašto PRiče?
Vrlo jednostavno. Zato što smo mi u PR industriji. I zato što smo htjeli stvoriti novo iskustvo networkinga. Zato što vjerujemo da se iz takvih iskustava rađaju najbolje ideje. Zato što ne želimo da naš odnos s klijentima bude razmjena mailova. Zato što volimo to što radimo i zato što smo sigurni da je ovo industrija kojoj je ovakvo nešto nužno za podizanje kvalitete na jednu novu razinu.
Kako su prošle prve po redu Kazališne PRiče?
Kao prva predstava Kazališnih PRiča izabrana je predstava “Vještice iz Salema”, redatelja Olivera Frljića u ZKM-u, a kako je tamo bilo najbolje je da ispriča naša Tena Razumović Žmara, moderator tog druženja.
“Odvesti poslovne klijente, partnere i suradnike na predstavu poput „Vještica iz Salema“ uvijek je intrigantan potez, jer Oliver Frljić nikako ne nudi zonu komfora. Iznimno mi je drago što smo nakon tog teškog i izazovnog komada imali priliku podružiti se s glumcima iz ansambla i pokrenuti otvoren, iskren dijalog o strahu, manipulaciji i društvu. Ta razmjena misli za mene je bila važan i najemotivniji dio večeri jer nas je povezala na jednoj dubljoj razini. Upravo tome kazalište i služi. Da nas prodrma, potakne na slušanje i neprestano propitkivanje. Kazalište izbacuje iz zone komfora. To mu je primarna uloga. To je podsjetnik za sve nas da ni u umjetnosti, ni u životu, nikada ne smijemo biti zadovoljni samo onim što nam je servirano.
Imali smo veliku privilegiju sjediti s ansamblom predstave, s ljudima koji su upravo proveli dva sata krvareći na sceni; bio je trenutak potpune ogoljenosti. Linda Begonja, Hrvojka Begović, Petra Svrtan, Ugo Korani, Dado Ćosić, Adrian Pezdirc i Nikolina Prkačin pričali su s nama bez svojih scenskih maski, a opet, donoseći u razgovor onu istu beskompromisnu iskrenost koju su sekundu ranije ostavili na daskama.”
Nastavljamo li dalje?
Apsolutno. Iduće druženje već je u planu, a sve vas pozivamo da, ako niste već dugo, posjetite kazalište, jer kako bi rekao Oscar Wilde: “Kazalište je najneposredniji način na koji ljudsko biće može s drugim podijeliti osjećaj onoga što znači biti ljudsko biće.”
