Piše: Tena Razumović Žmara, PR Account Senior, ne ChatGPT
Ako je suditi prema našem drugom izdanju Kazališnih PRiča, mnogo manje nego što bismo zamislili. Dovoljni su sjajan tekst, dvoje izvrsnih glumaca i publika spremna prepustiti se iskustvu. Upravo nas je takva večer dočekala u Studiju EXIT, gdje smo s našim poslovnim partnerima, klijentima i suradnicima pogledali predstavu „Viking slabog zdravlja“, autorice i režiserke Vlatke Vorkapić, uz sjajne glumačke izvedbe Judite Franković Brdar i Petra Atanasoskog.
Nakon prvog izdanja Kazališnih PRiča i predstave „Vještice iz Salema“ u Zagrebačkom kazalištu mladih, s velikim smo uzbuđenjem nastavili projekt koji je nastao iz jednostavne ideje: povezati poslovni svijet i kazališnu umjetnost te stvoriti prostor za susrete, razgovore i razmjenu iskustava koji nadilaze uobičajene poslovne okvire.
Ovoga smo puta odlučili promijeniti perspektivu. Iz velike kazališne kuće preselili smo se na intimnu pozornicu nezavisne kazališne scene, želeći našim gostima, publici približiti i onaj dio kazališnog svijeta koji često stvara u skromnijim produkcijskim uvjetima, ali s jednakom umjetničkom ambicijom, strašću i kreativnošću.
Mala predstava za velike emocije
„Viking slabog zdravlja“ duhovita je, britka i na trenutke bolno prepoznatljiva priča o ljudskim slabostima, zabludama, očekivanjima i pokušajima da pronađemo odgovore na pitanja koja nas muče. Kroz susret dvoje osebujnih likova, Ljerke Špalj i Jasenka Bukve, predstava nas vodi kroz niz neočekivanih situacija, smijeha i trenutaka u kojima se iza komičnog otvara nešto mnogo dublje.
Judita Franković Brdar i Petar Atanasoski s nevjerojatnom lakoćom izmjenjuju humor, ironiju i ranjivost, stvarajući svijet koji publiku istodobno zabavlja i potiče na razmišljanje. Njihova energija, preciznost i međusobna glumačka igra još su jednom pokazale koliko kazalište može biti snažno kada su u njegovu središtu dobra dramaturgija i autentična izvedba. A upravo je to jedna od poruka koju smo željeli podijeliti s našim gostima. Nezavisno kazalište često nastaje u uvjetima koji se teško mogu usporediti s produkcijskim mogućnostima gradskih i nacionalnih kazališta. Manji prostori, ograničeni budžeti i skromnija tehnička oprema svakodnevica su brojnih umjetnika. No ta ograničenja ne znače i manje umjetnosti, ili da je ona lošija. Baš suprotno, ona često potiču iznimnu inventivnost, neposrednost i hrabrost u stvaranju.
U Studiju EXIT publika je toliko blizu glumcima da gotovo može osjetiti svaku promjenu emocije, svaki pogled i svaku stanku. Nema velike udaljenosti između pozornice i gledališta. Postoji samo priča koja se događa pred nama i u kojoj, na neki način, i sami postajemo sudionici.
Najzanimljivije priče počinju nakon aplauza
Posebnost Kazališnih PRiča nije samo u zajedničkom gledanju predstava. Ono što ovom projektu daje dodatnu vrijednost događa se nakon završnog aplauza, kada publika dobiva priliku razgovarati s ljudima koji su predstavu stvarali. Tada kazalište otkriva još jednu svoju dimenziju, posebno u ovoj, intimnoj i neposrednoj varijanti.
Kako zapravo nastaje predstava? Koliko se početna autorska ideja mijenja tijekom proba? Kako režiserka oblikuje priču, a kako glumci pronalaze vlastiti put do likova? Nastaje li lik isključivo iz napisanog teksta ili se razvija kroz zajedničko istraživanje glumaca, autora i režisera? Koliko prostora ostaje za improvizaciju, osobnu interpretaciju i kreativne prijedloge? To su pitanja koja kao gledatelji rijetko imamo priliku postaviti, iako upravo odgovori na njih otkrivaju svu složenost, kreativnost i predanost potrebnu da bi jedna predstava zaživjela.
Razgovori nakon izvedbe omogućuju našim gostima da zavire iza kulisa, bolje razumiju režijske i dramaturške odluke, upoznaju proces stvaranja likova i otkriju koliko se rada, promišljanja, pokušaja i zajedničkog stvaranja krije iza onoga što na pozornici izgleda tako prirodno. Upravo u toj neposrednosti leži posebna vrijednost projekta. Umjesto da kazališno iskustvo završi posljednjim pljeskom, ono se nastavlja kroz pitanja, različita tumačenja, nove spoznaje i razgovore koji otvaraju neočekivane teme.
Susret poslovnog svijeta i umjetnosti koji obogaćuje obje strane
Kada smo u Abecedi komunikacije pokrenuli Kazališne PRiče, željeli smo stvoriti nešto više od još jednog poslovnog druženja. Htjeli smo ponuditi priliku da se ljudi iz poslovnog svijeta susretnu u drugačijem okruženju, izvan svakodnevnih obveza, sastanaka i poslovnih tema. No s drugim izdanjem sve nam je jasnije da projekt ima i jednu širu, jednako važnu dimenziju: približavanje kazališta publici koja možda nema naviku redovito odlaziti na predstave, upoznavanje različitih kazališnih poetika i otkrivanje bogatstva domaće kulturne scene. Vjerujemo da se publika razvija iskustvom i da svakom novom predstavom, susretom s drugačijim umjetničkim izrazom i razgovorom koji nas potakne da ono što smo vidjeli promotrimo iz još jednog kuta.
Zato nam je važno da Kazališne PRiče ne ostanu vezane uz jednu vrstu kazališta, jedan žanr ili jedan tip produkcije. Želimo istraživati, ponekad iznenaditi naše goste izborom predstave, otvoriti prostor za drugačije perspektive i pokazati koliko je kazališna scena raznolika, kreativna i vrijedna pažnje. Kazališne PRiče podsjećaju nas je na ono što nas je od početka vodilo; da su najbolji susreti oni nakon kojih odlazimo s novim mislima, dojmovima i pitanjima, a ne nužno oni na kojima razmijenimo najviše posjetnica.
Zahvaljujući Vlatki Vorkapić, Juditi Franković Brdar i Petru Atanasoskom naši su gosti imali priliku doživjeti kazalište iz neposredne blizine, upoznati energiju nezavisne scene i otkriti što se sve krije iza nastanka jedne predstave. A mi već s veseljem razmišljamo o sljedećem kazališnom susretu; ako smo nešto naučili kroz dosadašnje Kazališne PRiče, onda je to da za velike priče ne trebaju velike pozornice. Potrebni su ljudi koji ih imaju hrabrosti ispričati i publika koja ih želi čuti. I zato nastavljamo.
