Piše: Andreja Barberić, PR Account Senior, ne ChatGPT
ESG strategija i kriterij danas je jedan od najvažniji pokazatelja dugoročnoj održivosti i otpornosti poduzeća. To nije samo trendovska riječ ili modni dodatak poduzeća. Više nije ni samo okvir za izvještavanje, već alat koji određuje konkurentnost na globalnom tržištu. ESG kriterij je temelj razumijevanja kako poslovanje utječe na okoliš i društvo, ali i kako se mijenjaju rizici kojima je izloženo. Investitori, kupci i regulatorna tijela sve više očekuju transparentnost, odgovornost i jasnu strategiju održivosti. S druge strane, u vremenu kada klimatske promjene ubrzano utječu na prirodu i resurse, ESG kriterij postaje pitanje opstanka, ne samo reputacije. Poduzeća koja ga zanemare riskiraju da postanu nevažna.
Što znači ESG kriterij u praksi?
ESG kriterij obuhvaća okolišne, društvene i upravljačke pokazatelje. Okolišna komponenta uključuje emisije stakleničkih plinova, potrošnju resursa, energetsku učinkovitost i klimatske rizike, koji sve snažnije utječu na poslovne modele. Društvena dimenzija pokriva radna prava, raznolikost, sigurnost zaposlenika i odnose s lokalnom zajendicom. Upravljčka komponenta usmjerena je na etiku poslovanja, transparentnost, odgovorno upravljanje i sustave unutarnje kontrole. U praksi, ESG poduzećima pomaže bolje razumijeti svoje rizike, ali i prilike za inovacije i učinkovitost.
Moderni zahtjevi, kao što su standardi ESRS (European Sustainability Reporting Standards), nameću dvostruku materijalnost: poduzeće mora analizirati ne samo kako okolišni i društveni uvjeti utječu na njega, nego i kako ono sam doprinosi tim uvjetima.
Kroz ESG kriterij organizacija ne dobiva samo dobar “zeleni certifikat”. Dobiva alat za prepoznavanje i upravljanje rizicima: klimatskim, reputacijskim, regulatornim i za prilike: inovacije, energetske uštede, privlačenje investitora, jači kredibilitet.
ESG strategija i stvarni problemi Europe: primjer nestašice vode
Da ESG nije puko “zeleno fraziranje”, govori svježe upozorenje. Prema nedavnoj analizi satelitskih podataka za razdoblje 2002–2024, zalihe površinskih i podzemnih voda u velikom dijelu Europe, osobito na jugu i u središnjem dijelu kontinenta, rapidno opadaju. To znači da poduzeća i gospodarstva u tim regijama riskiraju vodnu krizu, smanjenje poljoprivrednog prinosa, probleme u opskrbi vodom, ekološke i društvene posljedice.
Ali poduzeća koja primjenjuju ESG kriterij mogu i trebaju reagirati. Primjerice: računati u svojoj ESG strategiji rizik nestašice vode, smanjiti potrošnju resursa, investirati u učinkovitu i održivu potrošnju vode, recikliranje, prilagodbe na klimatske uvjete. Takva poduzeća ne gledaju samo profit, već i opstanak poslovanja. ESG kriterij u tom kontekstu nije dodatak, nego nužnost.
Standardizacija i regulativa: alat, ali i upozorenje
Sustav izvještavanja donosi jasna pravila. Uz ESRS, poduzeća moraju identificirati relevantne teme (materijalnost), pratiti podatke i redovito izvještavati. Tako donose transparentnost i vjerodostojnost. Relevantne smjernice dostupne su i kroz europski znanstveni centar JRC. No, regulativa i ESG standardi nisu sami sebi svrha. Oni su alat da poduzeća prepoznaju stvarne okolišne i društvene rizike, poput nestašice vode i da prilagode poslovanje realnim izazovima, a ne prolaznim “ekološkim modama”.
ESG kriterij mora biti više od izvještaja i PR-a
Mnoge kompanije danas ESG doživljavaju kao način da poboljšaju svoj imidž. Ali to je površno. Ako se ESG koristi samo za marketing, bez integriranja stvarnih promjena, kao što je racionalnije korištenje vode, energetska učinkovitost, odgovorno upravljanje resursima, onda je to samo “zelena fasada”. Te „zelene fasade“ kod pravih izazova kao što je: suša, nestašica vode, klimatske promjene, pucaju. Ono što je nekada bilo dio korporativne komunikacije, postaje pitanje opstanka.
Nove regulative korak naprijed ili unatrag?
S jedne strane, poticanje izrade ESG strategija i standardno izvještavanje donosi strukturu. Standardi, pravila, izvješća. To je važno. Ali nedavne odluke u regulativi da se pragovi podignu, da se opseg smanji, da se razina jamstva (assurance) smanji, mogu biti opasan signal.
Jer dok se Europa suočava s realnim problemima, primjerice masovnim smanjenjem vodenih zaliha, što prijeti poljoprivredi, ekosustavima i gospodarstvu, reduciranje obveza za izvještavanje znači da manje poduzeća mora planirati te rizike. To je riskantno. To znači da mnoge dimenzije održivosti ostaju “izvan radara”. To znači, korak unatrag.
Ako ESG kriterij ostane samo deklaracija za velike kompanije, bez stvarne širine i primjene, Europa bi mogla propustiti priliku da se stvarno prilagodi promjenama klima i da zaštiti svoje ekosustave i resurse.
U svijetu u kojem sateliti pokazuju da zalihe vode nestaju, ESG kriterij mora postati obveza, a ne luksuz. On mora biti okvir za sva poduzeća, bez iznimki.
I dok Europa preispituje svoj regulatorni smjer, a klimatski rizici sve brže prelaze iz teorije u svakodnevicu, odgovorne tvrtke ne mogu čekati da ih regulativa “prisili” na održivost. Stoga iznosim nekoliko preporuka koje organizacije mogu primijeniti već danas i to ne zbog propisa, nego zbog poslovne logike, otpornosti i dugoročne održivosti.
- Ugraditi ESG u strategiju, ne u PR
- Uvesti dvostruku materijalnost kao alat upravljanja rizicima
- Upravljanje vodom uvrstitit u temeljne ESG KPI-jeve
- Ulagati u energetsku učinkovitost prije nego u „zelene kampanje“
- Uključiti dobavljače, posebno male
- Ulagati u digitalizaciju i sustave za prikupljanje podataka
- Pripremiti se za buduće provjere i strože režime izvještavanja
- Razviti plan klimatske tranzicije, bez obzira na obvezu
- Ulagati u edukaciju zaposlenika
- Razviti kulturu odgovornosti
Zapamtite. Održivost nije projekt. To je promjena kulture poslovanja, od politike nagrađivanja do odlučivanja u upravi.
